KULTURNA BAŠTINA

• Dvorac Prandau-Normann
Današnji je dvorac u Valpovu nastao tijekom prve polovice 18. stoljeća pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne utvrde od koje su očuvani dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kasnogotičke kapele te okrugla obrambena kula, izgrađeni početkom 15. stoljeća.

Valpovačka feudalna gospoštija krajem 14. stoljeća dolazi u posjed velikaške obitelji mačvanskog bana Ivana Morovića koji na samom početku 15. stoljeća na mjestu današnjeg dvorca gradi utvrdu okruženu dubokim obrambenim opkopima, ispunjenim vodom iz obližnje rijeke Karašice, tzv. nizinski Wasserburg. Tlocrt tvrđave u obliku nepravilnog izduženog trokuta i po nekoliko metara debeli vanjski zidovi diktirali su sve kasnije pregradnje i ostali, iako djelomice prekriveni baroknim plaštem, gotovo u cijelosti očuvani do danas. Tako je stvorena jedinstvena i povijesno-arhitektonski vrlo vrijedna srednjovjekovno-barokna cjelina koja je danas jedan od najznačajnijih spomeničkih kompleksa profane arhitekture sjeverne Hrvatske.

dvorac                                     tlocrt prizemlja

Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlastelinstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem, visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasicističkom duhu. Dvorac je 1885. godine ženidbenim vezama prešao u vlasništvo grofovske obitelji Normann od Ehrenfelsa. Tada je imao ukupno 62 prostorije i, zajedno s unutrašnjim dvorištem, tlocrtnu površinu od 4031 m2. Budući da se od tada ništa bitno nije mijenjalo, takav su tlocrtni ustroj i površina sačuvani do danas, što ovaj dvorac svrstava među najveće u Hrvatskoj, dok za njim zaostaju svi drugi slavonski dvorci. (Damir Stanić)

Dvorac Normann Prandau (Wikipedia)

• Muzej Valpovštine
U dvorcu je od 1956. godine smješten Muzej Valpovštine koji posjeduje oko 3000 eksponata u nekoliko zbirki (povijesna, arheološka, lovačka, etnografska, zoološko-geološka te zbirka zanatstva i umjetničkog obrta).

Redovita muzejsko-galerijska djelatnost odvijala se do 1991. godine, kada su eksponati, zbog započete obnove dvorca, a nedugo zatim i neposredne ratne opasnosti, pohranjeni u depoe. Rat i njegove posljedice usporili su obnovu dvorca i ponovno stavljanje Muzeja u funkciju.
Od siječnja 2006. godine ponovno je zaposlen kustos, a započeta je i revizija muzejske građe. Iako stalnog postava još uvijek nema, najvredniji eksponat ovog muzeja – sam srednjovjekovno-barokni kompleks valpovačkog dvorca, otvoren je za posjetitelje koji mogu razgledavati srednjovjekovnu kulu, dvorsku kapelu, istočno dvorišno krilo i perivoj pred dvorcem. (Damir Stanić)

• Perivoj uz valpovački dvorac
Valpovački perivoj jedan je od najvrednijih povijesnih perivoja kontinentalne Hrvatske. Nastao je kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak preoblikovan je u prostrani pejsažni perivoj koji se na oko 25 ha ljevkasto širi od dvorca prema jugu.

 perivoj

Ta barokna park-šuma i lovište Zvjerinjak sa zvjezdastim raskrižjem, čiji se tragovi i danas naziru, jedinstveni je spomenik barokne parkovne arhitekture u Hrvatskoj. Dokaz je da su u ovom dijelu Hrvatske u 18. stoljeću postojali lovački parkovi sa zvjezdastim baroknim predloškom, uobičajenim u europskim baroknim vrtovima 17. i 18. stoljeća. Valpovačka «zvijezda» baroknog perivoja čak je starija od one oblikovane 1787. godine u zagrebačkom perivoju Maksimir.

Vrijednost valpovačkog perivoja očituje se u očuvanosti izvornog tipa engleskih pejzažnih perivoja, što je u parkovnom naslijeđu Hrvatske rijetkost. Proglašen je hortikulturnim spomenikom prirodne i vrtne arhitekture. (Damir Stanić)

• Nekadašnji vlastelinski kompleks
Pored utvrde i dvorca te perivoja, koji sami čine veliku i vrijednu povijesno-arhitektonsku cjelinu, po ulicama Valpova i okolnih naselja sačuvani su i mnogi drugi objekti nekadašnjeg velikog vlastelinskog kompleksa. To su: kasnobarokna katnica starog hotela, vlastelinskog gostinjca i svratišta, historicistička kurija Normann, impozantan kompleks kasnobaroknih konjušnica te gospodarski objekti u samom Valpovu.

Osim u Valpovu, gospodarske i druge zgrade nekadašnjeg vlastelinskog kompleksa nalaze se u gotovo svakom većem selu na prostoru bivšeg vlastelinstva, a u okolnim šumama bilo je više vlastelinskih lovačkih kuća. Po svojoj ukupnoj vrijednosti nekadašnji vlastelinski kompleks, razasut Valpovom i okolnim naseljima, daleko prelazi granice lokalne sredine i zajedno s dvorcem i perivojem zauzima vrlo istaknuto mjesto u ukupnoj kulturno-povijesnoj baštini Hrvatske, a napose Slavonije. (Damir Stanić)

• Zgrada valpovačkog kazališta iz 1809. god.
Zgrada u pročelnom dijelu nekadašnjih vlastelinskih konjušnica ili "paradnih štala", u Reljkovićevoj ulici, nije tek jedna od mnogobrojnih vlastelinskih zgrada kakvih u Valpovu i okolici ima napretek. To je zgrada Prandauovog kazališta iz 1809. godine! Riječ je o najstarijoj sačuvanoj kazališnoj zgradi u Slavoniji. Kazalište je dao izgraditi barun Josef Ignac Hilleprand od Prandaua (1749.-1816.) na majuru nedaleko svoga vlastelinskog dvorca.

• Tradicijska baština
Tradicijsko, tzv. narodno graditeljstvo, kao i tradicijski uporabni predmeti te živopisne narodne nošnje također su dio kulturno povijesne baštine Valpovštine. Dok su kuće i drugi objekti u središtu Valpova već stoljećima građeni pod utjecajem stilske arhitekture, u njegovim rubnim ulicama te okolnim selima još i danas su sačuvane tradicijske, tzv. šokačke kuće s trokutastim zabatima okrenutima prema ulici te trijemom kao dvorišnim pročeljem. Izvorna dvorišta uz šokačke kuće pravi su etnografski muzeji na otvorenom, jer su gotovo svi stari gospodarski objekti: ambar, štagalj, štala, čardak, pušnica i drugi, također oblikovani rukom najčešće anonimnog narodnog umjetnika. Tradicijska baština naselja Valpovštine jedan je od značajnijih, ali još vijek neiskorištenih turističkih potencijala. (Damir Stanić)

• Stari dio valpovačkoga groblja
Stari dio valpovačkoga groblja, smješten oko grobljanske kapele, zbog svojeg je oblikovanja i starih spomenika također dio kulturno-povijesne baštine Valpova. Kasnobarokna kapela Uzvišenja sv. Križa, središnji kameni križ i 14 zidanih poklonaca stare valpovačke Kalvarije, kao i vrijedna secesijska ograda s dvama svečanim portalima, elementi su koji pridonose slikovitosti i ljepoti vizura tog dijela groblja. Nekoliko starih spomenika majstorski su radovi klesarskog obrta, pojedini grobovi i spomenici spomen su na valpovačke uglednike, zaslužne obitelji i sugrađane, poput: Ante Evetovića Miroljuba, dr. Slavoljuba Siebera, Josipa Peštelića, Eleonore pl. Burian, obitelji Desaty, nekoliko valpovačkih župnika te brojnih drugih obitelji i pojedinaca značajnih za povijest Valpova. (Damir Stanić)

• Župna crkva Bezgrešnog začeća BDM
Barokna župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije izgrađena je između 1722. i 1737. godine pod pokroviteljstvom valpovačkog vlastelina baruna Petra Antuna Hillepranda od Prandaua. Prema stilskim obilježjima ova crkva pripada tipu barokne dvoranske crkve 18. stoljeća. Velikom visinom i arhitektonskim oblikovanjem unutrašnjosti izdvaja se među ostalim crkvama u široj okolici, što samo potvrđuje pretpostavku da bi joj arhitekt mogao biti poznati bečki barokni graditelj Johann Lukas von Hildebrandt (1668.-1745.), čijim je austrijskim crkvama vrlo slična.

Unutrašnjost crkve resi kvalitetan barokno-klasicistički inventar koji je skladno uklopljen u ovu baroknu građevinu: oltari, slike, kipovi, vitraji, propovjedaonica i vrijedne povijesne orgulje. Na glavnom oltaru ističe se velika barokna slikarska kompozicija vrsnog bečkog umjetnika Antona Hertzoga (1692.-1740.) iz 1737. godine koja prikazuje Mariju Bezgrešnu okruženu Svetim Trojstvom i anđelima. Dva veća pokrajnja oltara, posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Josipu, ističu se ljepotom svojih bogato oblikovanih Bildrahmen retabla.

Orgulje. Valpovačka župna crkva posjeduje vrlo vrijedne mehaničke povijesne orgulje iz 1805. godine. Izgrađene su u radionici vrsnog orguljarskog majstora Caspara Fischera u Apatinu i danas su jedine gotovo u cijelosti očuvane njegove orgulje u Hrvatskoj.  Imaju 16 zvučnih registara na dva manuala i pedalu, mehaničku trakturu i zračnice, a opseg manuala obuhvaća 45 kromatskih tipki i tonova od C/E do c3. Sviranjem na ovim orguljama još se uvijek može postići  vjerna slika izvornog zvuka  koji je, prema riječima našeg najpoznatijeg organologa akademika Ladislava Šabana, «klasicistički zamišljen, muževan i izvrsno prilagođen crkvenom prostoru». Ističu se i umjetničkom vrijednošću svoga kasnobarokno-klasicističkog kućišta. (Damir Stanić)

• Dvorska kapela Sv. Trojstva
Unutar zidina srednjovjekovno-baroknog dvorca Prandau-Normann nalazi se i zanimljiva dvorska kapela Sv. Trojstva, najstarija crkva u Valpovu. Sagrađena je u 15. stoljeću kao kasnogotička kapela Sv. Ladislava unutar Morovićeve utvrde. Tijekom turskog razdoblja prenamijenjena je u džamiju, a 1723. godine obnovljena je i barokizirana. Kapela je nedavno restaurirana, a u velikoj zidnoj sondi u svetištu, kao i u dvije na vanjskoj fasadi, prezentirani su ostaci starih zidova, zazidanih prozora, oslika i drugih detalja.

Do kraja Drugog svjetskog rata kapelu je resila velika oltarna pala Prijestolje milosti – Sv. Trojstvo, jedan od posljednjih radova poznatog bečkog baroknog majstora Johanna Michaela Rottmayra de Rosenbrunna iz 1730. godine, koja se danas čuva u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku.

Orgulje. Druga znamenitost kapele su njene raritetne povijesne orgulje visoke spomeničke vrijednosti, izgrađene u radionici glasovitog pečuškog orguljara Josefa Angstera 1876. godine. Za svoju dvorsku kapelu naručio ih je valpovački vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua (1807.-1885.), brat skladatelja Karla (1792.-1865.), inače vrsni orguljaš amater koji je bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Orgulje su mehaničkog sustava sa zračnicama na čunjiće. Imaju 18 registara na dva manuala i pedalu, nekoliko spojeva i kolektiva, stopalo za žaluzije, mehanizam za tremolo efekt i zvonce za mjehogažu. Akademik Ladislav Šaban o ovim je orguljama valpovačke dvorske kapele napisao: «Skupocjen instrument iz radionice najpoznatijeg mađarskog graditelja, sposoban za koncertno sviranje, jedan od najvrednijih glazbenih spomenika kulture ove regije!». (Damir Stanić)

• Kapela Sv. Roka na Zelenom brijegu
Na malom valpovačkom brežuljku, nazvanom Zeleni brijeg, podignuta je 1796. godine zavjetna kapela u čast Sv. Roka. Dao ju je sagraditi valpovački vlastelin barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua, o čemu svjedoči tekst uklesan latinskim jezikom na pročelju. Izvorno kasnobarokna zavjetna kapelica godine 1860. mijenja svoj prvotni izgled i dobiva još jednu namjenu - postaje grobnica valpovačke vlastelinske obitelji.

Kasnobarokna obilježja uglavnom su posve uklonjena tijekom obnove 1860. godine, a na pročelju se pojavljuju neoromanička obilježja s jedinstvenom zanimljivošću – zvonikom «na preslicu», tipičnim za mediteranske crkve, a rijetkim u graditeljstvu kontinentalne Hrvatske. U krpitama kapele pokopano je dvadesetak članova valpovačkih vlastelinskih obitelji. (Damir Stanić)

• Grobljanska kapela Uzvišenja sv. Križa
Kapela Uzvišenja sv. Križa nalazi se na valpovačkom gradskom groblju. Dao ju je podići vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua 1880. godine kao jednobrodnu građevinu sa zvonikom nad pročeljem i polukružnom apsidom u svetištu. Vanjski izgled karakteriziraju stilska obilježja neobaroka i neogotike, dok je bogato oslikana unutrašnjost stilski ujednačenija, neobarokna. Do kapele se dolazi stazom uz koju stoji 14 pravilno poredanih poklonaca s postajama Križnoga puta. Skladno uređenom unutrašnjošću dominira veliki oltar Uzvišenja sv. Križa sa potpisanom slikom mađarskog historicističkog majstora Carolusa Jakobeya iz 1877. godine. Zidovi kapele raščlanjeni su pilastrima i vijencem, svod je bogato oslikan ukrasnim motivima, a u sredini mu je lažna kupola. (Damir Stanić)

• Kapelica Gospe Lurdske
Na periferiji Valpova, nasuprot gradskom groblju, nalazi se manja kapelica posvećena Gospi Lurdskoj. O njenoj povijesti stari Valpovčani čuvaju zanimljivu predaju. Prvi dio govori o događaju iz 18. ili 19. stoljeća kada je jedan čovjek, iz zahvalnosti Majci Božjoj, na tom mjestu dao sagraditi mali poklonac s njenom slikom. Drugi dio predaje govori o događajima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kada je na istom mjestu izgrađena sadašnja kapelica.

Kapelica na poseban način oživi za vrijeme devetnice uoči Velike Gospe (15. kolovoza) i na sam blagdan. Devet večeri uoči blagdana mnogi vjernici iz Valpova hodočaste «kod Gospe» i, uz svjetlo svijeća, zajednički mole i pjevaju, duhovno se pripravljajući za blagdansko slavlje, kada se uz kapelicu slavi sveta misa. (Damir Stanić)

• Mala sakralna arhitektura
Uz poljske putove, raskrižja, ceste, ali i po ulicama naselja Valpovštine nalaze se brojni spomenici male sakralne arhitekture: kapelice-poklonci, fasadne kapelice, kipovi svetaca i javna raspela – tzv. krajputaši, koji pridonose slikovitosti i ljepoti krajolika. To su kapelice-poklonci Sv. Obitelji u Valpovu i Ladimirevcima, kipovi Bogorodice s Isusom i Sv. Florijana na valpovačkim ulicama, fasadne kapelice u Valpovu, Marjančacima i Ivanovcima, te brojna javna raspela u naseljima i poljima. Svojom se slikovitošću i vrijednošću ističe cjelina od 14 poklonaca stare valpovačke Kalvarije poredanih uz stazu koja vodi do grobljanske kapele. (Damir Stanić)

PRIRODNA BAŠTINA

• RIJEKA KARAŠICA
Rijeka Karašica u svom donjem toku krivuda Valpovštinom i, presijecajući Valpovo, putuje prema svome ušću u Dravu nedaleko Petrijevaca. Značajnim hidromelioracijskim zahvatima, radi obrane od poplava, Karašica je još krajem 19. stoljeća na nekoliko mjesta uzvodno od Valpova spojena s Dravom, tako da od tada njenim valpovačkim koritom protječe znatno manje vode. Manjak i slabija protočnost vode uvjetovali su i osiromašenje nekad bogatog ribljeg fonda, o kojem svjedoče povijesni zapisi koji među zanimanjima stanovnika Valpova i okolnih mjesta spominju i ribare na Karašici. U novije vrijeme sve se više razmišlja o tome kako Karašici vratiti vodu i vratiti joj značenje koje je stoljećima imala. (Damir Stanić)

• RIJEKA VUČICA
Dok Karašica protječe kroz nekoliko naselja, rijeka Vučica koja u svom donjem toku protječe Valpovštinom zaobilazi sva naselja, teče kroz šume i polja te se između Valpova i Ladimirevaca ulijeva u Karašicu. Desni su joj pritoci Breznica, čije je ušće u šumi nedaleko Harkanovaca, i Donja Jasenovica s ušćem nedaleko Zelčina. Lijevi su pritoci Stara Vučica, koja se u rijeku ulijeva kod Marijanskih Ivanovaca, te umjetni kanal Strug, koji teče između Karašice i Vučice, skuplja suvišne vode s okolnog prostora i kod Gorice utječe u Vučicu. Zbog toka kroz šume i polja, izvan naselja, obale Vučice staništa su brojnih ptica i drugih životinja. Uz rijeku se nalazi nekoliko izletišta, a pogodna je i za ribolov. (Damir Stanić)

• RIJEKA DRAVA
Veliki prirodni i turistički potencijal je i rijeka Drava, koja u svom donjem toku omeđuje Valpovštinu sa sjeveroistoka. Prirodna je granica s Baranjom koju s Valpovštinom povezuje novi most kod Belišća. Srednjovjekovno, tzv. Staro Valpovo (do početka 15. st.) nalazilo se blizu Drave, dok je današnje Valpovo (od 15. st.) smješteno nekoliko kilometara južnije na rijeci Karašici. Uz Dravu se nalazi samo valpovačko prigradsko naselje Nard, a u okolnim šumama uz rijeku nekoliko je vikend-naselja i izletišta. Rijeka i njezina okolica posebno su privlačne izletnicima i ribičima. (Damir Stanić)

• ORANICE I ŠUME
Krajolik Valpovštine izrazito je ravničarski dio Slavonije, pa njegov značajni dio čine poljoprivredno zemljište i šume kojih je do druge polovice 19. stoljeća bilo znatno više nego danas. Ima tu i slikovitih starih salaša s voćnjacima i šumarcima koji su poput otoka okruženi prostranim poljima. Šume Valpovštine, razbacane među njivama i uz obale rijeka, bile su od davnina lovišta velikaša, starih gospodara Valpovštine. I danas su to lovišta s uređenim čekama i drugim popratnim sadržajima brojnih lovačkih društava ovog kraja. (Damir Stanić)